Astrofotografija za amatere

PRVI KORACI U ASTROFOTOGRAFIJI

Marino Fonović

Astrofotografija je izuzetno zanimljivo i široko područje amaterske astronomije koje je postalo dostupno svima. Želimo li snimiti lijepe i zanimljive astronomske fotografije ne trebamo imati vrhunsku i skupu opremu, nije nam potreban ni teleskop. Dovoljno je imati fotoaparat, odgovarajući film i bogatu maštu.

Najjednostavnije je započeti sa astrofotografijom snimanjem zvjezdanih tragova koji nastaju kao posljedica dnevnog gibanja neba. Potreban nam je samo fotoaparat sa žičanim okidačem. Dobro je imati fotografski stativ i fotoaparat kod kojega možemo mijenjati objektive. Nakon što smo namjestili vrijeme osvjetljavanja na oznaku B ili T i fokusirali objektiv na beskonačno, fotoaparat usmjerimo prema sjevernom nebeskom polu (Sjevernjači) te film eksponiramo nekoliko minuta - dobit ćemo klasičnu astronomsku fotografiju s kružnim tragovima zvijezda. Njihova dužina ovisi o vremenu osvjetljavanja: Što je duža ekspozicija to su tragovi duži. U blizini nebeskog pola tragovi zvijezda su dijelovi malih krugova, njihov promjer se povećava prema ekvatoru.

Tragovi zvijezda oko sjevernog nebeskog pola snimljeni višesatnom ekspozicijom nepomičnim fotoaparatom.

Ako prilikom snimanja zvjezdanih tragova u vidnom polju fotoaparata imamo i neki objekt, npr. drvo, nekoliko kuća, planinski vrh - slika će biti zanimljivija. Mjesec načelno ometa snimanje zvjezdanih tragova ali ponekad nam i pomaže da na snimku dobijemo osvijetljen pejzaž ili neki odabrani objekt. Najbolje je snimati kada je Mjesec do 45° iznad obzora, a osobito je važno da se nalazi iza fotoaparata, kao što je to slučaj sa Suncem kada snimamo po danu. Za vrijeme nešto dužih ekspozicija (već od nekoliko sekundi), možete osvijetliti objekte u okolini uporabom malo jačeg blica. Možete postaviti više bliceva ili uključivati isti blic nekoliko puta sa različitih pozicija. Ako dobro kreirate kompoziciju i osvjetljenje možete dobiti izuzetno lijepe fotografije koje kombiniraju zemaljske motive i zvjezdano nebo.

ODREĐIVANJE OPTIMALNE EKSPOZICIJE

Za snimanje zvjezdanih tragova praktički je dobar bilo koji film. Ipak moramo znati da smo s osjetljivošću filma kojeg smo izabrali, ograničili najdulje vrijeme osvjetljavanja. Sve što je film osjetljiviji vremena osvjetljavanja bit će kraća. Najduže vrijeme osvjetljavanja ograničeno je poradi svjetlosti noćnog neba koje ni u najjasnijim noćima bez mjesečine nije posve tamno. Ako je ekspozicija preduga, nebo na fotografiji bit će toliko svjetlo da će nadmašiti sjaj slabih zvijezda i zamagliti sliku. Najduža ekspozicija ovisi i od otvorenosti blende i žarišne daljine objektiva. Optimalno vrijeme osvjetljavanja najbolje se određuje probom. U jasnoj noći bez mjesečine snimamo tragove zvijezda tako da s istim objektivom načinimo snimke s ekspozicijom 5, 10, 15 minuta. Kada film razvijemo prebrojimo tragove zvijezda na izabranom dijelu neba. Na taj način najlakše utvrdimo koje je granično vrijeme osvjetljavanja, kada je nebo dovoljno tamno i broj tragova zvijezda najveći. Postupak ponovimo za različite objektive i filmove koje namjeravamo koristiti za astrofotografiju. Iz iskustva ćete naučiti da nije svejedno da li fotografiramo nebo u smjeru prema zenitu, prema Sjevernjači ili obzoru. Iskustva koja ćete prikupiti fotografiranjem zvjezdanih tragova s filmovima različite osjetljivosti dobro će vam doći i kasnije kada budete snimali s vođenjem.

Da biste spriječili zamagljivanje snimke neba tokom dugih ekspozicija upotrijebite filmove srednje osjetljivosti ISO 100 - 400, možemo vam preporučiti Fujicolor SG od 100, 200 i 400 ISO, Fujichrome osjetljivosti 200 i 400 ISO, Ektar 125 i najnoviju emulziju Kodak PPF 400. Ovi filmovi daju izvrsnu reprodukciju u boji i imaju optimalnu zrnatost za svoj nivo osjetljivosti. Vrsta emulzije koju upotrebljavate odredit će boju neba na slici koje može biti zelenkasto (Fujicolor), crvenkasto (Kodak PPF) ili plavičasto (Ektarchrome). Za snimanje Mjeseca ili planeta koristite filmove osjetljivosti 50 do 100 ISO. Filmove visoke osjetljivosti od 1000 ili 3200 ISO koristite samo kada želite nepomičnim fotoaparatom (bez vođenja) sa što kraćim ekspozicijama snimiti sjajnije zvijezde kako bi one na slici ostale točkice. Primjerice snimajući na film Konica 3200 kada je nebo posve tamno možete snimiti zvjezdane oblake Mliječne staze čak sa ekspozicijama od samo 30 sekundi uz f/2.

Mjesec snimljen za različitih faza pomrčine, upotrijebljen je teleobjektiv f/500 mm.

Kada nepomičnim fotoaparatom snimate sjajnije zvjezdane skupove i zviježđa, a ne želite da zvijezde na slici izgledaju kao crtice, vremena osvjetljavanja za standardne objektive od 50 mm moraju biti najčešće kraća od 30 sekundi (tab. 1). Maksimalne vrijednosti ekspozicija ovise o deklinaciji središta zvjezdanog polja koje snimate (delta) i žarišnoj daljini objektiva (F); kod 35 mm filmova za izračunavanje koristimo formulu:

Tmax (vrijeme u sekundama) = 1000 / (F cos delta).

Na ovakvim fotografijama vidjet ćete zviježđa onako kao što se vide golim okom - zvijezde do približno 6,5 magnitude. Kratkim ekspozicijama (1-10 sekundi na f/2,8 ili f/4) možete snimiti konjukcije Mjeseca i sjajnijih planeta.

Za približno određivanje vremena osvjetljavanja kada snimate u sumrak možete koristiti i kvalitetniji svjetlomjer, ali ne oslanjajte se previše na vrijednosti koje pokazuje svjetlomjer, načinite seriju snimaka s različitim ekspozicijama kako biste bili sigurni, npr ako svjetlomjer pokazuje ekspoziciju od 4 sek na f/4, načinite ekspozicije od 1, 4 i 8 sek. Nepomičnim fotoaparatom na stalku možete snimati meteore za vrijeme najveće aktivnosti većih meteorskih potoka npr. Perseida (max. 12. kolovoza), Leonida (max. 17. studenog), možete načiniti zanimljive snimke tijeka pomrčine Mjeseca, naravno i Sunca ali uz obveznu uporabu filtra.

Tab.1. Maksimalne ekspozicije za snimanje nepomičnim fotoaparatom pri kojima zvijezde imaju prihvatljivo točkast izgled. Vremena osvjetljavanja izražena su u sekundama.

Žarišna daljina objektiva (mm)	Veličina vidnog polja u °	Deklinacija središta zvjezdanog polja
Žarišna daljina objektiva (mm)	Veličina vidnog polja u °	0°	+/-30°	+/-45°	+/-60°	+/-75°
18	72,8 x 108,8	55	65	80	110	220
24	54,6 x 81,6	40	50	60	85	160
28	44 x 63	35	40	50	75	140
35	36 x 52	30	33	40	60	110
50	26 x 38	20	23	28	40	75
75	17,5 x 26,1	13	15	18	25	50
100	13,1 x 19,6	10	12	14	20	40
135	9,7 x 14	7,5	8,5	11	15	30
150	8,8 x 13	6,5	7,5	9	13	25
200	6,6 x 9,8	5,0	5,5	7	10	20

UPORABA RAZLIČITIH OBJEKTIVA

Fotografski objektivi nemaju savršenu optiku. Najčešće se pogreške pojavljuju na rubovima leća. Poradi njih zvijezde na fotografijama (osobito na rubovima) nisu točke nego veće ili manje mrlje, mogu imati i oblik crtica ili zareza. Za astronomsku fotografiju bilo bi najbolje kada bi blendu imali potpuno otvorenu - na film bi palo najviše svjetla i mogli bi snimiti najslabije objekte koje su u domašaju našeg objektiva. Nažalost najčešće to nije moguće jer radi smanjenja greški objektiva moramo blendu zatvoriti barem za jedan stupanj. Većina današnjih fotoaparata mogu se naći na tržištu opremljeni 50 milimetarskim objektivom, za snimanje zvjezdanih tragova, raznih kombinacija pejzaža i neba, ovi objektivi će biti sasvim dovoljni. Za snimanje neba možete upotrijebiti i objektive kraće žarišne daljine, npr. od 35, 28 ili čak 20 mm. Uporaba teleobjektiva iznad 100 mm je kod snimanja nepomičnim fotoaparatima ograničena, možete npr. snimati promjene faze Mjeseca, najsjajnije planete za vrijeme njihovih međusobnih konjukcija ili konjukcija s Mjesecom. Nepomičnim fotoaparatom opremljenim teleobjektivom možete snimiti i neke detalje na Mjesečevoj površini, veličinu Mjesečeve slike na filmu za pojedine objektive možete odrediti pomoću formule:

promjer Mjesečeva diska na filmu (mm) = žarišna daljina objektiva (mm) / 110.

Izračunate vrijednosti u tab. 2 pokazuju da na slici Mjeseca dobivenoj običnim 50 milimetarskim objektivom ne možemo praktički zapaziti nikakve pojedinosti. Evo još nekoliko praktičnih savjeta. Mjesto s kojeg ćete snimati zvjezdano nebo neka bude što dalje od ulične rasvjete, najbolje bi bilo snimanje obaviti izvan grada. Prije nego što počnemo fotografirati, moramo fotoaparat ostaviti najmanje pola sata vani da se njegova temperatura izjednači s okolicom. Više puta se dogodi da nam snimak pokvari rosa koja se za vrijeme snimanja nakupi na leći objektiva. Objektiv se neće orositi u koliko ga zagrijemo malo iznad temperature rosišta. U tu svrhu možemo kupiti posebne grijaće trake koje omotamo oko objektiva i priključimo na 12 voltni akumulator. Grijače sastavljene od nekoliko u nizu spojenih otpornika možemo i sami izraditi. Kod fotografiranja uvijek koristite žičani okidač. Većna se fotoaparata prilikom aktiviranja okidača zatrese stoga je preporučljivo svaki put neposredno prije uključivanja žičanog okidača objektiv prekriti komadom crnog kartona. Nakon što ste uključili okidač i pričekali nekoliko sekundi odmaknite karton i počnite snimati. Uvijek bilježite sve što radite, zabilježite osjetljivost filma, redni broj slike, vrijeme početka snimanja, objektiv, blendu, vrijeme osvjetljavanja. U koliko snimate objektivom s promjenljivom žarišnom daljinom (zoom objektiv) zvijezde blizu zenita, provjerite da vam u toku dulje ekspozicije zoom objektiv poradi vlastite težine ne bi skliznuo prema krajnjem žarištu. Pomoću ljepljive trake pričvrstite prsten za zumiranje u položaju koji ste izabrali .

Za amatersku astrofotografiju u većini slučajeva nisu pogodni suvremeni elektronski fotoaparati, najbolji su klasični refleksni fotoaparati kao što je Zenit ET, EM i dr., Canon F-1, Nikon F3 HP, Nikon FM2, Olympus OM-4T, Pentax K1000, Pentax LX, Contax S2 itd. Neki od ovih fotoaparata više se ne proizvode ali se još mogu po relativno povoljnim cijenama kupiti u prodavaonicama rabljenih stvari ili putem oglasnika.

Tab. 2. Veličina Mjesečeve slike kod različitih žarišnih daljina objektiva.

Žarišna daljina	Veličina slike na filmu (mm)	Približna veličina pri povećanju X 15 (mm)
28	0,25	3,8
50	0,45	6,8
100	0,91	14,0
200	1,8	27,0
300	2,7	41,0
400	3,6	54,0
500	4,5	68,0